Gotovo da nema pravne teme koja je više pretraživana nego ugovor. Danas na svakom
koraku možete naći primerke raznoraznih ugovora, dok ranije to nije bilo moguće. Znalo se
ko ume i treba da napiše ugovor.
Najjednostavnije rečeno, a kako to definiše Zakon o obligacionim odnosima:“ Ugovor je
zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora”. Dakle, ugovor je
saglasnost dve ili više strana o postizanju nekog cilja.
Šta se piše u ugovoru? Saglasnost vaših volja. U ugovor može da se unese sve ono oko čega su
se stranke dogovorile, svaki detalj može da bude obrađen na način kako su to stranke želele,
naravno u skladu sa zakonskim okvirima. Zato, pre nego što pristupimo izradi ugovora,
stranke moraju da imaju jasno definisane volje u pogledu onoga što sporazumom žele da
postognu.
Na primeru kupoprodajnog ugovora to bi izgledalo ovako. Stranke moraju da se sporazumeju
u pogledu predmeta ugovora, da li kupac kupuje sve nepokretnosti od prodavca ili pak
prodavac zadržava njivu u svom vlasništu, a prodaje vikendicu. Jako je važno da stranke
definišu način isplate kupoprodajne cene, izmirivanje računa, kao i stupanje u posed.
Kada čitate neki ugovor, deluje vam baš lako, prelako za sastaviti isti takav po principu copy
paste, ali tada vrlo lako upadnete u zamku.
Recimo, ja mislim da znam kojim ću lekom da lečim upalu uha, jer sam to već jednom prošla,
međutim, ono što će mi se možda desiti u bliskoj budućnosti je ponovni porast telesne
temperature i neminovni odlazak kod lekara, jer mi se nešto sa uhom zakomplikovalo, budući
da sam pogrešnim antibiotikom lečila bakteriju koju nisam ni umela da izolujem u kućnim
uslovima i jednim odlaskom u apoteku.
Izrada ugovora kod advokata podrazumeva na prvom mestu: proveru nepokretnosti. Jednom
sam imala slučaj da je žena želela da joj preko telefona izdiktiram odredbe ugovora i kada
sam rekla da oko ugovora postoji čitav paket aktivnosti i da je prva od njih provera
nepokretnosti, dobila sam odgovor: „Sve je čisto“.
Verujem da bi pulmolog rekao: „Ne gledam pluća preko telefona.“
Drugi korak je svakako uzimanje podataka i izrada ugovora, prilikom čega je jako važno da
znate tačno oko čega ste se dogovorili, da taj tekst pročitate, da se ne bi desilo da se kao
prodavac iznenadite kada vam sutradan kupac zakuca na vrata, jer u ugovoru piše da odmah
stupa u posed, a vi ste se usmeno dogovorili da će to biti za 14 dana.
Ugovor se, nadalje, šalje javnom beležniku, koji će pažljivo da razmotri tekst ugovora, da
vidi ima li sve potrebne elemente i da li sa sigurnošću postoje uslovi da se predmetna
nepokretnost prometuje na način kako se to definisalo u samom sporazumu.
Mnogi ugovori koji su sastavljeni nestručno, kasnije su postali parnice.
Drugim rečima, Andrićevim rečima, tačnije: ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji.
Recent Comments